
Zadnje nedjelje u mjesecu studenom proslavili smo petu obljetnicu od otvorenja hrama u Karlovcu. Mohan prabhu, osoba koja je najzaslužnija za cjelokupnu inicijativu i vodstvo ovoga projekta, vodio je glavnu riječ povodom ove obljetnice.
Nevjerojatno, ali u mome gradu već 5. godina postoji mjesto gdje grupa mladih entuzijasti nude ovome gradu veoma rijetku priliku da mogu prisustvovati i dobiti uvid u kompletan standard drevnih vedskih hramova, znaci mjesto gdje su situirana velika Božanstva i mjesto gdje žive ljudi kompletno posvećeni Njihovom obožavanju. Mohan prabhu je također naglasio činjenicu da je to uistinu zahtjevna stvar za voditi, te da je za grad tako male veličine to uistinu specifičan slučaj. Na prostorima bivše Jugoslavije nema grada tako malog, a ujedno sa tako velikim projektom kao ovaj.

Dajući nam uvid u bitnost takvog mjesta za naše vlastite živote, Mohan prabhu je nastavio predavanje sa mislima o zahvalnosti koju bi osobe trebale doživljavati i cijeniti trud svega nekolicine bhakta koji pokušavaju održati cijelu stvar. Danas je protok vremena sve brži i brži,te se isti itekako osjeti ponekad na manjak pozornosti koju osobe, koje žive izvan hrama, pridaju samome mjestu, jer kako kaže stara narodna poslovica da osoba ne zna što je imala sve dok god to ne izgubi. Tako da bi se i svi mi trebali češće zapitati koliko zapravo cijenimo sav trud i mogućnost koja nam je dana, tj. koliko uistinu doprinosimo cijeloj stvari. I najmanji znak pažnje je ponekad ogromna stvar, pogotovo kada se projekt počinje razvijati u velikim razmjerima, što je naravno i slučaj sa našim malim propovjednim centrom.
U međuvremenu se dogodio niz ogranaka i sada uz sam hram, gdje živi nekolicina brahmacarija, postoji i jedan poprilično veliki restoran,a planira se i farma sa projektom brige za krave i mnogo mnogo ostalih stvari... te se je i samo predavanje nastavilo u tom smjeru obrazlaganja planova za budućnost. Veliki broj raznih sannyasija i duhovnih učitelja je prošlo kroz ovaj centar, a možda i najveća stvar koja je uslijedila prošle godine je i dolazak Njegove Svetosti Candramauli Swamija, tj. on se nastanio na jednoj od obližnjih farmi u okolici grada. On sam je naglasio da je jedan od glavnih razloga njegovog dolaska taj što ga entuzijazam i velika volja bhakta koji žive ovdje jako podsjećaju na rane dane pokreta u New Vrindavanu, mjestu na zapadnoj obali Amerike. Nakon što nam je Mohan prabhu dao jasan u uvid u nevjerojatan niz događaja koji su rezultirali današnjim stanjem i brojem projekata za propovijedanje,kojim se može pohvaliti uistinu rijedak broj takvih mjesta, došlo je vrijeme za odavanjem zahvalnosti osobama koje su održavale cijelu stvar.

Potom je svatko imao priliku izraziti svoje misli i doživljaje, koje je iskusio kroz tih nekoliko godina. Sva izlaganja su bila veoma emocionalnog karaktera, te se nakon toga Mohan prabhu zahvalio svima koji su sudjelovali tokom tih godina i svima koji još uvijek sudjeluju.
Na samome kraju programa Nitay Gauracandri je ponuđena prekrasna velika torta i svi su bhakte zajedno zaplovili u more emocija pozdravljajući ih prije njihovog počinka.
Poželimo da se ponovo nađemo sa istim bhaktama ali i još puno novih bhakta i posjetioca za točno pet godina…
Uredio/la: Padre Marko
Čitam ovo i strasno mi je žao sto nisam bila prisutna.Dugo već nisam bila,preokupirana sam kojekakvim problemima.Ipak,mantram,čitam,slusam...Do nekog,nadam se skorog viđenja,pozdrav tebi Padre i svima ostalima. Hare Krishna